REZULTATI PRAĆENJA STANJA RADIOAKTIVNOSTI U SPELEOLOŠKOM OBJEKTU GORNJA BARAĆEVA ŠPILJA

 

Izvještaj za 2017. godinu

 

Jedinica za zaštitu od zračenja

Predstojnica Jedinice: dr.sc. Gordana Marović

Voditelj poslova: dr.sc. Tomislav Bituh

Suradnici: Mak Avdić, mag. ing. kem. tehn., Jasminka Senčar, Marko Šoštarić, dipl.ing.

 

ZAKLJUČAK

 

Ispitivanje provedeno na lokaciji speleološkog objekta Baraćevih špilja, u Gornjoj Baraćevoj špilji tijekom 2017. godine pokazalo je prisutnost povišenih koncentracija aktivnosti radona, a time očekivane rezultate mjerenja ionizirajućeg zračenja. Vrijednosti koncentracija aktivnosti radona u rasponima su vrijednosti ostalih špilja u hrvatskoj i svijetu, i u tim količinama ne predstavljaju opasnost za zdravlje djelatnika i posjetitelja. Pronađene sezonske fluktuacije koncentracije radona uobičajene su zbog okolišnih uvjeta u špilji i izvan nje. Za detaljniju analizu i pouzdaniju procjenu izloženosti djelatnika špilje nužna su učestalija mjerenja na više lokacija unutar špilje. Opterećenost ljudi i prostora ionizirajućem zračenju trebalo bi u bliskoj budućnosti biti inkorporirano u novi pravilnik o praćenju stanja radioaktivnosti u okolišu, a zahtijevat će sustavni monitoring objekata kao što su Baraćeve špilje.

 

MIKROKLIMATSKA OBILJEŽJA BARAĆEVIH ŠPILJA U RAZDOBLJU 2014.-2016.

 

Izvješće sastavili:

Izv.prof.dr.sc. Neven Bočić

Izv.prof.dr.sc. Nenad Buzjak

ZAKLJUČCI I PREPORUKE

Nakon provedenog istraživanja, a na temelju dostupnih podataka, može se zaključiti sljedeće:

 

– prosječna izmjerena temperatura zraka Donje i Gornje Baraćeve špilje na mjernim

postajama iznosi kako slijedi:

BARD-1 9,82°C;

BARD-2 10,78°C;

BARG-1 9,69°C,

BARG-2 10,66°C

– prosječna izmjerena relativna vlažnost zraka Donje i Gornje Baraćeve špilje na

mjernim postajama iznosi gotovo 100% (izraženo na dvije decimale);

– navedene prosječne vrijednosti te krivulje hoda temperature zraka i relativne vlažnosti

zraka upućuju da se radi o tipičnim špiljskim uvjetima s, općenito, malim oscilacijama

te koji najviše ovise o sezonskim, a najmanje o dnevnim kretanjima vanjskih

vrijednosti;

– zabilježene su neke specifičnosti u odnosu vrijednosti vanjskih i unutarnjih

temperatura zraka koje valja dodatno istražiti.

Na temelju iznesenih podataka i zaključaka predlaže se sljedeće:

– uspostaviti gušću mrežu mjernih postaja;

– osigurati tehničke uvjete trajnog monitoringa s najmanjim mogućim prekidima nizova

podataka;

– u turističkom dijelu Gornje Baraćeve špilje uspostaviti monitoring s većom gustoćom

očitanja (npr. 15 min.) u pojedinim razdobljima kako bi se pratio eventualni utjecaj

posjetitelja na mikroklimu;

– uz praćenje prostorne omogućiti i praćenje vertikalne raspodjele temperature zraka;

– uz monitoring temperature i vlažnosti zraka potrebno je mjeriti i druge parametra

poput strujanja zraka te udjela CO2 u špiljskom zraku;

– uključiti i druge oblike praćenja stanja u okolišu (monitoring vode, tla i sedimenta).

 

PALEONTOLOŠKA ODREDBA FOSILNIH OSTATAKA IZ GORNJE  BARAĆEVE ŠPILJE

Zagreb, ožujak 2014.

Autor: dr. sc. Kazimir Miculinić

KRATKI PRIKAZ REZULTATA ANALIZE

U materijalu su ustanovljene sljedeće svojte: špiljski medvjed (Ursus spelaeus), špiljski lav (Panthera spelaea), leopard (Panthera pardus), špiljska hijena (Crocuta crocuta), vuk (Canis lupus), lisica / polarna lisica (Vulpes vulpes/Alopex lagopus), divlja mačka (Felis silvestris), kuna zlatica (Martes martes), jazavac (Meles meles), zec / alpski zec (Lepus europaeus/lepus timidus), nosorog (Rhinocerotidae), konj (Equus caballus), pragovedo/bizon (Bos primigenius/Bison priscus), kozorog/divokoza (Capra ibex/Rupicapra rupicapra), jelen (Cervus elaphus), srna (Capreolus capreolus), divlja svinja (Sus scrofa) te mikrosisavci (Micromammalia), ptice (Aves) i žabe (Anura).

Najzastupljenija vrsta jest izumrli špiljski medvjed. Špiljski lav kao znatno rjeđa životinja na pleistocenskim lokalitetima od špiljskog medvjeda, vrlo su zanimljivi nalazi koji brojnošću premašuju veći dio nalazišta špiljskog lava u Hrvatskoj, a očuvanost skeletnih elementa omogućuje daljnju metrijsku i morfološku obradu i spoznaje o izgledu ovih velikih pleistocenskih mačaka na području Rakovice. Ostaci vuka vrlo su zanimljivi jer upućuju na njihovo aktivno korištenje Gornje Baraćeve špilje tijekom pleistocena. Brojni nalazi omogućuju kvalitetnu mrorfometrijsku analizu, kao i djelomičnu rekonstrukciju skeleta ovih životinja. Osteološke i odontološke razlike između lisice i polarne lisice vrlo su male, pa je sa sigurnošću pripadnost lisici ustanovljena samo za mandibulu, dok su prostali elementi određena kao lisica / polarna lisica. Od zvijeri su ustanovljene i divlja mačka, jazavac, kao i tek jedna kost mladog leoparda.

Na temelju manjeg broja zečjih ostataka nije se moglo zaključiti pripadaju li zecu ili alpskome zecu koji je također nastanjivao ova područja tijekom pleistocena.

Ostaci jelena najbrojniji su ostaci biljojeda u materijalu, dok su sa znatno manjim brojem primjeraka ustanovljeni srna te kozorog ili divokoza. Neodređena vrsta nosoroga ustanovljena je na temelju samo jedne kosti, kao i pragovedo ili bizon, koji je za razliku od svih ostalih nalaza, sakupljen je na drugoj lokaciji unutar špilje – u Baraćevoj aveniji.

Manji broj nalaza određen je na razini skupine ptica i vodozemaca (žaba).

DOSADAŠNJA ISTRAŽIVANJA I PRIJEDLOG BUDUĆIH RADOVA

Povijest paleontoloških istraživanja Gornje Baraćeve špilje seže još u 19. stoljeće kada su opisani nalazi špiljskog medvjeda (Kišpatić 1885). U tome se radu ukratko opisuju i prva iskopavanja u špilji 1877 godine. Poljak (1914) i Malez (1955, 1962) konstatiraju potrebu sustavnih paleontoloških iskopavanja u špilji, koja su kasnije i provedena (Malez 1978), kao i arheološka iskopavanja (Mihelić & Balen 2004). Unatoč većem broju iskopavanja u dugom vremenskom periodu, tek se iskopavanjima 2013. godine odabirom dobre lokacije unutar špilje ustanovila iznimna zanimljivost paleontoloških nalaza te velik potencijal za daljnja istraživanja. Fosilni ostaci iz Gornje Baraćeve špilje vrlo su zanimljivi s paleontološkog stajališta, a osim znanstvenog mogu se upotrijebiti i u izložbeno-edukacijske svrhe. Načinjena anatomsko-taksonomska analiza osnova je svih daljnjih radova.

Velik broj skeletnih elemenata slijepljen je tijekom analize, ali većina je i dalje fragmentirana. Osim određenih 6274 primjeraka u materijalu se nalazi još približno više od 30 000 fragmenata. Ti su fragmenti inicijalno pregledani i ukoliko je bilo moguće slijepljeni s određenim primjercima. Ipak, potrebno je sistematski pregledati i sortirati te fragmente te ih pokušati spojiti s određenim primjercima. Tako će se dobiti što je moguće cjelovitije kosti koje su bitne za daljnju paleontološku obradu, kao i za edukativno-izložbenu prezentaciju. Također je ustanovljen i velik broj nesraslih kosti glave koje također valja spojiti u cjelovite primjerke.

Potrebno je napraviti sistematsku paleontološku obradu materijala s naglaskom na morfometrijsku analizu kosti i zuba svih svojti. Morfodinamičkom analizom zuba špiljskog medvjeda (Rabeder 1983, 1999) i analizom metapodija (Withalm 2001) može se ustanoviti kojoj od novih svojti, u sve više prihvaćenoj novoj taksonomskoj klasifikaciji špiljskih medvjeda, pripadaju medvjedi iz Gornje Baraćeve špilje. Također, s provedenim morfometrijskim analizama zanimljivih ostataka špiljskog lava i vuka, omogućit će se usporedba s drugim europskim populacijama.

Metodom apsolutnog datiranja radioaktivnog ugljika (14C) dobila bi se starost nalaza i lokaliteta koja bi omogućila vjerniju rekonstrukciju događaja u Gornjoj Baraćevoj špilji i rekonstrukciju paleookoliša.

Provedena kratka iskopavanja u špilji dala su iznimne rezultate i pokazala perspektivnost daljnjih radova. Malena probna sonda zbog kratkoće istraživanja nije iskopana do matične stijene ili sterilnog sloja. Osim nastavka radova u sondi ili mogućnosti njezina širenja, vrlo je zanimljiva mogućnost ulazaka u nove prostore u koje je pristup onemogućen još od pleistocena sedimentacijom vapnenačkoga kršja. Iako je vjerojatno vrlo mali broj ljudi bio u prostoru gdje se nalazi sonda, površinski nalazi, većinom između vapnenačkoga kršja, imaju svježe lomove, odnosno fragmentirani su prolaskom ljudi. Ulazak u nove prostore, otkopavanjem sedimenta, omogućio bi intaktne površinske nalaze još od razdoblja pleistocena.

Fosilni materijal obrađen u ovome izvještaju već sada pruža mogućnost za kvalitetniju turističku prezentaciju Gornje Baraćeve špilje. Uz nastavak rada na materijalu, daljnja iskopavanja te primjerenom prezentacijom JU Baraćeve špilje mogu na temelju paleontoloških nalaza obogatiti ponudu i privući znatno veći broj posjetitelja i izvan turističke sezone.

 

ARHEOLOŠKA ISTRAŽIVANJA BARAĆEVIH PEĆINA

 

Srpanj 2017. godine

Krešimir Raguž, dipl. arheolog i romanist

 

KRATKI PRIKAZ REZULTATA

Baraćeve pećine su poznat arheološki lokalitet na koji su ukazali među ostalima i prirodoslovci Hirtz, Kišpatić i Malez. Od slučajnih nalaza s ovog lokaliteta valja izdvojiti primjerice u fundusu Arheološkog muzeja u Zagrebu čuvanu brončanu narukvicu iz Gornje Baraćeve pećine. Nju je Arheološkom odjelu Narodnog muzeja još 1912. godine poklonio dr. Anton Culek. Ovaj predmet svojim tipološkim karakteristikama odgovara razdoblju starijeg željeznog doba, vjerojatno 8. ili 7. st. pr. Krista. Na prijelazu iz 20. u 21. stoljeće pronađena je i jedna ljudska lubanja, te brojni ulomci keramičkih posuda. Potvrđeno je i da se u Gornjoj Baraćevoj pećini nalaze brojni ljudski ostaci među kojima se izdvaja slučajni nalaz ostataka nesretnoga njemačkoga vojnika koji je stradao na kraju ili iza II. Svjetskoga rata.

Međutim na prva arheološka istraživanja trebalo je čekati više od stotinu godina. Zbog uređenja pećine za potrebe turizma 2004. godine ekipa stručnjaka iz Arheološkog muzeja u Zagrebu (Sanjin Mihelić, Jacqueline Balen, Ivan Radman Livaja) vrši prva preliminarna istraživanja prema savjetima speleologa Hrvoja Cvitanovića i arheologa Krešimira Raguža.

Predmeti pronađeni ovim zaštitnim iskopavanjima najvećim se dijelom sastoje od ulomaka keramičkih posuda, uz pokoji komad metala ili kamena, irelevantnih sa stajališta arheološke atribucije. Keramika po svojim karakteristikama ostavlja dojam svakodnevne, potrošne robe, uglavnom grube ili nemarne izrade. Može se podijeliti na pretpovijesnu, iz vremena kasnoga brončanog odnosno starijega željeznog doba, te recentniju, vjerojatno medievalnu odnosno postmedievalnu, dobrim dijelom rađenu na lončarskom kolu. Preliminarna analiza pretpovijesne keramike također ukazuje na blisko kronološko određenje u okvirima kasnog brončanog ili starijeg željeznog doba, no ne može se isključiti niti mogućnost širih vremenskih okvira. Površinski nalazi uključuju i ulomak željezne sulice, koja se danas čuva u karlovačkome muzeju. Ovaj predmet po svemu sudeći pripada nešto recentnijem razdoblju, možda srednjemu vijeku.

Prva zaštitna iskopavanja Gornje Baraćeve pećine potvrdila su da je valja smatrati zanimljivim arheološkim nalazištem, s velikim potencijalom za daljnja istraživanja. Već na temelju površinskog pregleda špilje moguće je zaključiti da je korištena barem kao privremeno boravište tijekom posljednja tri tisućljeća. Sondažna istraživanja nisu pokazala velike intervencije u špiljski sediment (izuzmu li se dakako one prilikom uređivanja u novije vrijeme), no kako su sonde obuhvatile vrlo malen dio površine špilje pretpostavljeno je da bi novim istraživanjima bilo moguće otkriti takve intervencije, ukoliko ih je bilo. Stratigrafija špilje te dobra očuvanost kostiju pleistocenske faune iz dubljih slojeva su ukazale na povoljne uvjete za prezervaciju, što znači da je pažljivim istraživanjima  moguće pronaći tragove ljudskog boravka u špilji, pod pretpostavkom, dakako, da je takvih tragova uopće bilo.

Krajem prvoga desetljeća 21. stoljeća Gornja Baraćeva pećina privlači pažnju istraživača, speleologa Hrvoja Cvitanovića i arheologa Krešimira Raguža koji ju uključuju u projekt utvrđenih pećina Speleološkoga kluba „Ursus spelaeus“ iz Karlovca i Ministarstva kulture RH. Naime ova je pećina jedna od stotinjak njih u Hrvatskoj (i na desetke u drugim zemljama: BiH, Slovenija, Srbija, Crna Gora, Grčka, Libanon …) u kojima je narod gradio bedeme i prilagođavao ih te se u njima skrivao od Turaka. Ovi počesto pravi mali biseri obrambene ali i tradicionalne arhitekture su donedavno bili pokriveni zaboravom i bili poznati tek ponekom i to samo lokalno. Osim što je projektom utvrđenih pećina napravljeno precizno evidentiranje svih nalaza, kao i napravljena precizna dokumentacija nalaza, ali i samih bedema u Gornjoj Baraćevoj pećini (kao što je napravljeno i za druge utvrđene pećine obuhvaćene projektom), ona je uvrštena u red nekoliko pećina za arheološko iskopavanje. U suradnji s Ministarstvom kulture, Sveučilištem u Zagrebu i University of Wyoming (SAD) 2013. godine su započeta sustavna istraživanja ovoga lokaliteta u kojima su sudjelovali: Krešimir Raguž i Hrvoje Cvitanović, Kazimir Miculinić, Nataša Cvitanović, Iva Perković s kolegama s Odsjeka za Povijest FFZG Sveučilišta u Zagrebu  Borisom Olujićem, University of Wyoming (SAD) Jamesom Ahernom i Roryem Beckerom sa Eastern Oregon University (SAD), te njihovim hrvatskim i američkim studentima.

Jedan od zadataka ovih istraživanja bilo je ustanoviti prirodu lokaliteta (tj. je li Gornja Baraćeva pećina bila u upotrebi i kao stanište ili možda kao kultno mjesto, groblje ili sl.).

Drugi zadatak je bio upotrebom najsuvremenijih metoda prikupiti nalaze ali i podatke te ih sustavno obraditi, radi sveobuhvatnog planiranja višegodišnjih istraživanja.

  1. godine istraživalo se na 4 mjesta u samoj pećini: dvije sonde u prvoj dvorani (dvorana Guana). Na tome je dijelu u sondi S1 neposredno iza zida otkriveno vatrište koje se preliminarno prema stratigrafskim odnosima oprezno datiralo u srednji ili novi vijek, dok je analiza C-14 potvrdila takvu dataciju otprilike u drugu polovicu 17. ili u 18. st. Druga sonda je osim par ulomaka keramičkih posuda iz otprilike istih razdoblja bila bez značajnijih nalaza.

U stražnjem dijelu pećine koji nije otvoren za turističko razgledavanje, pronađeno je puno ljudskih ostataka, za koje se i prije znalo, ali su sada precizno evidentirani i početo je sustavno arheološko iskopavanje (u sondi S3). Ljudski ostaci su metodom C-14 datirani otprilike u vrijeme od druge polovice 15. do kraja 16. st. Isti je slučaj i s Baraćevom avenijom, drugim stražnjim kanalom iza propaloga stropa gdje je osim ljudskih ostataka na samome kraju kanala nađeno i prapovijesne keramike koja se okvirno može datirati na kraj brončanog ili početak željeznog doba.

Analize ljudskih ostataka i narodne predaje su potvrdile da se radi o tragičnoj sudbini Hrvata ovoga kraja – o masovnoj grobnici iz vremena turskih upada.

U središnjem dijelu pećine u tzv. Zmajevom ždrijelu pronađeno je izuzetno puno vrijednih paleontoloških nalaza. Valja preliminarno izdvojiti samo najvažnije: brojne nalaze pleistocenskih životinja tj. pećinskoga lava, pećinskoga medvjeda, pleistocenskoga vuka, dlakavoga nosoroga …, ali i izniman nalaz dijela drvenoga luka (koji je jedinstven u Hrvatskoj) i željezne ostruge, koji su zahvaljujući upravi Arheološkoga muzeja u Zagrebu kod njih na restauraciji. Analizu ljudskih ostataka povjerena je Jamesu Ahernu sa University of Wyoming (SAD).

Dakle u čitavoj je pećini 2013. započeto sustavno istraživanje „paleolitičkom“ metodom s crtanjem svakoga pojedinačnoga nalaza ili ulomka, bilo keramike, kosti ili čega drugoga. Rađena su i geofizička istraživanja kao i paleontološka istraživanja.

U 2015. godini se vršila 2. međunarodna hrvatsko – američka kampanja (Speleološki klub „Ursus spelaeus“ iz Karlovca, Ministarstvo kulture RH, University of Wyoming i Sveučilište u Zagrebu) sustavnih istraživanja pod vodstvom arheologa Krešimira Raguža, Ricka Weathermona (University of Wyoming, SAD) i Ive Perković, paleontologa Kazimira Miculinića, speleologa Hrvoja Cvitanovića i Nataše Cvitanović te geologa Nevena Šuice. Kampanja je nastavila istraživanja te osim dosadašnjih analiza na ovom lokalitetu uvela i analizu stabilnih izotopa kojom je moguće odrediti prostorno porijeklo ili kretanje te prehranu stanovnika koji su nesretno završili svoj život u Gornjoj Baraćevoj pećini.

U lipnju i kolovozu 2017. godine je provedena 3. međunarodna hrvatsko – američka kampanja (Speleološki klub „Ursus spelaeus“ iz Karlovca, Ministarstvo kulture RH, University of Wyoming i Sveučilište u Zagrebu uz pomoć Javne ustanove za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima na području općine Rakovica) sustavnih istraživanja pod vodstvom arheologa Krešimira Raguža, Ricka Weathermona (University of Wyoming, SAD) i Ive Perković, paleontologa Kazimira Miculinića, speleologa Hrvoja Cvitanovića i Nataše Cvitanović te geologa Nevena Šuice. U sklopu ove kampanje je vršena i terenska nastava za američke studente u sklopu hrvatsko-američke terenske škole u kojoj je sudjelovalo 7 studenata i jedna doktorandica. Kampanja je nastavila istraživanja te osim dosadašnjih analiza na ovom lokalitetu uvela i analizu stabilnih izotopa kojom je moguće odrediti prostorno porijeklo ili kretanje te prehranu stanovnika koji su nesretno završili svoj život u Gornjoj Baraćevoj pećini. Nakon ovogodišnjih istraživanja i prostorne analize ljudskih ostataka se čini vjerojatnim da se može postaviti hipoteza o pogibiji većeg broja ljudi u unutrašnjosti pećine. Radi li se tragediji uzrokovanoj namjernim paljenjem vatre što sugeriraju nalazi u prednjim dijelovima pećine, kao i radi li se o lokalnom stanovništvu (analize radioaktivnih izotopa) i je li ono međusobno rodbinski povezano (DNK analize), pokazat će buduća istraživanja i analize.

Kako su dosadašnja istraživanja pokazala da narodna predaja o nekome Baraću koji je kod Baraćevih pećina pobijedio turskoga golijata nije „dim bez vatre“, već značajan podatak u povijesnoj analizi, tako se istraživači nadaju da će suvremenim metodama što više rasvijetliti znanstvene podatke, ali i turske zulume u krvavoj i teškoj povijesti hrvatskoga naroda.