U ljeto i jesen 2019. godine (od srpnja do listopada), na području Značajnog krajobraza započeta su floristička i vegetacijska istraživanja vaskularne flore te snimanje bespilotnom letjelicom područja značajnog krajobraza kao priprema za kartiranje staništa 2020. godine. Istraživanja je proveo Hrvatski prirodoslovni muzej, a voditeljica istraživanja bila je dr. sc. Suzana Buzjak.
U svrhu analize staništa odabrani su lokaliteti na kojima su napravljene vegetacijske snimke veličine 5×5 m, na kojima su analizirana staništa primjenom klasične fitocenološke metode po Braun-Blanquetu (1928), korištenjem proširene skale (Barkmann, 1964). Na nekim lokalitetima ponovljene su vegetacijske snimke iz 2019. g., te su napravljene nove snimke i snimke u šumskom području.
Tijekom 2019. g. zabilježena je 231 biljna svojta: jedna endemična (subendem) Polystichum x illyricum – papratnjača; tri gotovo ugrožene svojte NT (Agrostis canina – pasja rosulja, Cyclamen purpurascens – šumska ciklama i Daphne mezereum – obični likovac); jedna najmanje zabrinjavajuće svojta LC (Serratula tinctoria – bojadisarski srpac), te tri sa statusom strogo zaštićene svojte (Polystichum x illyricum – papratnjača, Callitriche sp. – žabovlatka i Dianthus sp – karanfili). Također je zabilježeno osam alohtonih vrsta od kojih je šest invazivnih: Ambrosia artemisiifolia – pelinolisni limundžik, Conyza canadensis – kanadska hudoljetnica, Erigeron annuus – jednogodišnja krasolika, Robinia pseudoacacia – obični bagrem, Solidago gigantea – velika zlatnica i Sorghum halepense – piramidalni sirak. S obzirom da je istraživanje u 2019. godini započelo u tijeku vegetacijske sezone (sredinom srpnja) bilo je predviđeno da se nastavi u 2020. godini kako bi se dobio relevantniji uvid u floru ovoga područja.
Za kartiranje flore korištena je srednjoeuropska mreža za kartiranje, tzv. MTB mreža (MTB je kratica od njemačkog „Meßtischblätter“ gdje je osnovno polje kartiranja flore cca 12 x 11 km, odnosno 133 km2, koje se zatim dijeli na manja polja prema potrebnoj rezoluciji kartiranja na MTB 4, 16, 64). Kada se radi kartiranje na nacionalnoj razini minimalni zahtjev u pogledu 2
geografske preciznosti je polje MTB 4, međutim za kartiranje manjih područja zbog pouzdanosti podataka koristi se gušća mreža kao npr. MTB 64, gdje svaki nalaz ima preciznost od cca 2,1 km2.
U odnosu na istraživanja provedena 2019. godine, 2020. se broj zabilježenih svojti gotovo udvostručio. To je rezultat istraživanja provedenih tijekom cijele vegetacijske sezone i na staništima koja nisu bila obuhvaćena istraživanjem u 2019. godini. Od endemskih vrsta valja istaknuti hrvatski karanfil koji je zbog staništa na kojima raste, a to su brdske livade uspravnog ovsika na karbonatnoj podlozi, ugrožen. S obzirom da se radi o stanišnom tipu koji polako nestaje s područja Značajnog krajobraza samim time je ugrožen i opstanak ove vrste. Što se tiče orhideja, vrsta rahlocvjetni kaćun raste na vlažnim travnjacima uz potok Kršlju, dok ostali rastu na suhim travnjacima. Mali kaćun i crnocrveni kaćun zabilježeni su na mezofilnom tipu livade s dosta elemenata brometalnih travnjaka, koji s obzirom na način gospodarenja mogu ići ili u smjeru suhih travnjaka ili u smjeru mezofilnih livada ako se budu gnojile.
S obzirom da je veći dio Krajobraza zapravo pod šumom ili u stadiju zarastanja u šikaru, broj zabilježenih svojti je relativno velik. Od invazivnih vrsta najveći problem predstavlja velika zlatnica, koja je u većem broju rasprostranjena na vlažnom području uz potok Kršlju, te jednogodišnja krasolika koja se u većem broju nalazi na zapuštenim oranicama ili livadama bivšim oranicama. Ostale invazivne vrste nisu zabilježene u većem broju primjeraka.
