Povijest istraživanja Baraćevih špilja

 

Prvi pisani materijali ovog područja, a time i Baraćevih špilja, mogu se naći u Povijesti kartografije na području Krajine od Marsiglie iz 1699. godine. Boraveći u tom prostoru, napravio je prve poznate topografske karte hrvatsko-turske granice u 37 sekcija i mjerilu 1:30000. Prvi napis o ovim špiljama potječe iz 1874. godine od I. T. Buneka u djelu Die Wassernoth im Karste. Posebnu pažnju paleontoškim i arheološkim izučavanjima špilja posvećuje prof. dr. Mijo Kišpatić, koji to objavljuje u Viestniku Hrvatskog arheologičkoga društva iz 1885. godine, kao i u svojoj knjizi Slike iz Geologije. Dr. Kišpatić, u želji da što bolje sačuva paleontološko i arheološko nalazište na ulazima špilja, potiče osnivanje Odbora za istraživanje i uređenje Baraćevih špilja. Ideja je, uz pomoć Ogulinske imovinske općine, realizirana ubrzo, 20. veljače 1892. godine. Postavljaju željezna rešetkasta vrata na špilje, uređuju staze, postavljaju mostiće i ograde na opasnijim mjestima. Špilje su otvorene 14. kolovoza 1892. godine, dan uoči Velike Gospe. Na popularniji način Josip pl. Sugh u Obzoru od 4. kolovoza 1898. godine opisuje izlet u Baraćeve špilje.

O Baraćevim špiljama piše, gotovo na fantastičan način, i Dragutin Hirtz u svojim knjigama Lika i Plitvička jezera iz 1900. godine i Prirodni zemljopis Hrvatske iz 1905. godine. U knjizi Plitvička jezera i okolina iz 1910. godine prof. Dragutin Franić opisao je uređenje špilja, između ostalog spominje i Treću – Novu Baraćevu špilju, kao što je to opisao i Hirtz u svojim djelima. Uvaženi paleontolog i speleolog prof. dr. Josip Poljak 1913. godine, zajedno s profesorom Kochom, istražuje špilje okolice Plitvičkih jezera i 1914. godine objavljuje djelo Pećine hrvatskog krša II (pećine okoliša Plitvičkih jezera, Drežnika i Rakovice). Prvi su put tada objavljeni nacrti i fotografije Baraćevih špilja – Gornje i Donje. Prema opisu špilja može se zaključiti da su već tada bile poprilično zapuštene – polomljene sige, srušen zid, razbacane kosti… Posljednji napis o špiljama prije 2. svjetskog rata potekao je iz pera dr. Ivana Krajača, poznatog planinara i istraživača naših špilja. On je u svibnju 1925. godine posjetio Baraćeve špilje i taj posjet opisao u Hrvatskom planinaru br. 7 iz iste godine. Iz napisa se vidi da je ondje bio s jednim mještaninom iz Kršlje, dobrim poznavateljem špilja, te da se o špiljama u to vrijeme nitko nije brinuo. Po riječima Krajačeva pratitelja, špilje su bile masovno posjećivane, a to je bilo očito iz velikog niza kočija koje su stajale podno Baraćevog brda. Špilje se ponovno spominju tek poslije 2. svjetskog rata, u napisu vrsnog speleologa i hidrogeologa dr. sci. Srećka Božičevića u Našim planinama br. 4 iz 1956. godine, te na Drugom jugoslavenskom speleološkom kongresu u Splitu 1958. godine. Akademik dr. Mirko Malez u ljetopisu JAZU-a iz 1960. godine objavljuje rad pod naslovom Paleontološka istraživanja i speleološka rekognosciranja u 1959. godini.

O Baraćevim špiljama piše i naš speleološki “povjesničar” dipl. ing. Vladimir Božić, koji objavljuje Baraćeve špilje nekad i danas u Speleologu iz 1983. godine. U sklopu sustavnog istraživanja Like 1960. godine, speleolozi zagrebačkoga SOPD-a “Željezničar” pod vodstvom dipl. ing. Ivice Posarića istražuju špilje. Godine 1971., također jedna skupina speleologa iz “Željezničara” ih fotografira, a tijekom 1972. detaljno istražuje i nanovo topografski snima. Poslije tih istraživanja, po pričanju mještana iz okolice, osim spomenutih grupa, u Baraćeve špilje je do tada došlo samo nekoliko pojedinaca kojima oni nisu znali imena, niti namjere. Ponovno zanimanje za Baraćeve špilje i cjelokupno područje općine Rakovica u speleološkom pogledu naglo raste 1983. godine, kada na tom terenu speleolozi SOPSD-a “Velebit” otkrivaju veliki špiljski sustav Panjkov ponor -Varićakova špilja. Istraživanjima se priključuju i speleolozi DISKF-a. Poslije 2. svj. rata Baraćeve špilje gotovo da su turistički bile zaboravljene, zapuštene i po posjetima i po održavanju, iako su tragovi uređenja još i danas vidljivi. Odlukom Općinskog vijeća Općine Rakovica od 31. kolovoza 1999. godine, pokrenuta je inicijativa i formiran je Odbor za revitalizaciju Baraćevih špilja.

U međuvremenu je organizirano nekoliko velikih međunarodnih speleoronilačkih ekspedicija koje su bile vrlo uspješne jer je otkriveno i istraženo dosta novih speleoloških objekata. Uređen je prvi dom svih speleologa Republike Hrvatske u Novoj Kršlji, Gornja i Donja špilja zatvorene su rešetkastim željeznim vratima, uređen je okoliš izvora Baraćevac, intenzivno je otpočela izrada Elaborata za zaštitu špilja, te pripreme za otvaranje špilja za turističke posjete. Izrađen je novi topografski nacrt svih triju Baraćevih špilja. U srpnju 2004. godine špilje su ponovno nakon 112 godina otvorene za posjetitelje.