Georaznolikost

 

Šire područje Značajnog krajobraza Baraćeve špilje pripada u megageomorfološku regiju Dinarski gorski sustav. Izražen je prevladavajući, specifičan dinaridski pravac pružanja (SZ-JI) međusobno usporednih, linearno izduženih ili pak lučno izvijenih gorskih i planinskih uzvišenja te međugorskih zavala i udolina između njih. Nadalje, pripada makrogeomorfološkoj regiji Gorska Hrvatska, mezogeomorfološkoj regiji Unsko-Koranska zaravan te u geomorfološku subregiju Slunjska zaravan s Rakovičkim pobrđem.

Foto: Neven Bočić
Foto: Neven Bočić

Geomorfološke karakteristike nekog područja neposredan su odraz petrološkog sastava stijena, tektonskih struktura i geomorfoloških procesa. Na području značajnog krajobraza Baraćeve špilje zabilježeni su slijedeći arealni morfogenetski tipovi reljefa: krški, fluviokrški, fluviodenudacijski i fluvioakumulacijski reljef. Uz navedene morfogenetske tipove javljaju se i padinski, sufozijski i antropogeni reljefni oblici. Krški reljef najzastupljeniji je morfogenetski tip na području predloženom za zaštitu, a razvijen je na područjima izgrađenim od vapnenačkih stijena. Ponikve na širem području su najdominantniji reljefni oblik. Na zaštićenom području prevladavaju tanjuraste i zdjelaste ponikve. Na jugozapadnom dijelu gustoća ponikava prelazi 100 pon/km2 što predstavlja kategoriju vrlo velike gustoće ponikava. Specifičnost ovog područja je i to što se najvećim dijelom nalazi na krškoj zaravni. To je velika prostrana tzv. Unsko-koranska zaravan, površine preko 2000 km2, najveća takva zaravan u Dinarskom kršu. Zaštićeno područje nalazi se na sjeverozapadnom dijelu strukturne jedinice Lipovača – Cazin koja je na jugozapadu od strukturne jedinice Mala Kapela odijeljena reversnim rasjedom Grabovac – Drežnik Grad. Zbog ovakve tektonske strukture ovo područje karakteriziraju složeni hidrogeološki odnosi koji su usmjerili procese okršavanja i doveli do nastanka i razvoja špilja. Zahvaljujući geološkoj građi, prije svega stijenama karbonatnog sastava te njihovoj tektonskoj poremećenosti, okršavanje je tijekom geološke prošlosti uzelo maha te razvilo sve površinske i podzemne krške oblike. Hrvatska krška područja pripadaju tipu krša umjerenih širina. Važan činitelj su hidrološki uvjeti u prošlosti i sadašnjosti koji su pogodovali i danas pogoduju oblikovanju objekata.

Foto: Neven Bočić

Unutar granica  značajnog krajobraza Baraćeve špilje nalazi se za sada 9 poznatih speleoloških objekata: Nova Baraćeva špilja, Izvor špilja Baraćevac, Gornja Baraćeva špilja, Donja Baraćeva špilja, Špilja s lijepim ulazom, Špilja u suhoj dolini, Suvaja, ali i Jovina pećina i Ponorac koje čine špiljski sustav. Ti speleološki objekti prema vrsti svi pripadaju u špilje. Različitih su dimenzija,  duljina objekata kreće se od 23 m koliko je dugačka Špilja u suhoj dolini pa sve do 519 m koliko je dugačka Donja Baraćeva špilja. Najdulja špilja cijelog ovog područja je špiljski sustav Ponorac – Jovina pećina s duljinom od 2834 m. Špilje ovog prostora imaju veliku raznolikost što se tiče hidroloških funkcija. Jedna špilja ima funkciju ponora (povremenog), dvije špilje imaju funkciju izvora (stalnog), pet špilja imalo je nekada funkciju izvora, a danas su suhe i tek jedna špilja nema recentnu niti poznatu paleohidrološku funkciju.