Špilje

 

 

Foto: Rade Jug
Foto: Rade Jug

Rijetko koja država na svijetu je s toliko površine u krškom području kao što je naša zemlja. Preko pedeset posto područja Hrvatske s podmorjem čak i sedamdeset posto izgrađeno je od vapnenačkih stijena. Njihova značajka je da se lako tope u vodi. Zajedničkim djelovanjem vode i vapnenca dolazi do stvaranja osebujanog i specifičnog reljefa s velikim brojem krških formi. U našoj državi krš se proteže od Istre, preko Hrvatskog primorja, Gorskog Kotara, Korduna, Lika i Dalmacije s otocima sve do granice s Crnom Gorom. Sastavni dio je Dinarskog krša, nazvan po najspecifičnijoj impresivnoj planini Dinari koja se nalazi na granici između Hrvatske i BiH, izrazitoj i tipičnoj vapnenačkoj.

Površinske krške oblike karakteriziraju: krška polja, vrtače, škrape, rijeke ponornice, krški izvori, gorska oka, estavele… U kršu je specifična hidrologija. Rijeke i potoci u vapnencima usijecaju duboka korita, koja nerijetko završavaju poniranjem i dalji tok nastavljaju podzemnim putem. To je jedan od načina stvaranja podzemnih oblika krša s podjednako zanimljivim i specifičnim formama kao što su i površinske.

Istraživanjem podzemnih fenomena bavi se speleologija – znanost o prirodnim podzemnim šupljinama.

Najduži špiljski sustav na svijetu je Mammoth Caves u  SAD-u sa čak 600 km do sada istraženih kanala. U Hrvatskoj je do sada pronađeno oko 10 000 špilja i jama. Najduži špiljski sustav u Hrvatskoj je Kita Gaćešina – Draženova puhaljka na Velebitu sa preko 20 km duljine.

Veliki udio u razotkrivanju tajni prirodnog podzemlja daju stručnjaci iz razičitih grana znanosti, ali najviše geolozi, hidrolozi, biospeleolozi, metereolozi, a posebno paleontolozi i arheolozi kad znamo da su špilje u bližoj geološkoj prošlosti služile kao obitavalište i nastambe raznim životinjama, praljudima, a i novovjekom čovjeku. Najčešće dokazi su pronalaženi u taložinama ulaznih dijelova špilja, a i dublje u kanalima. Baraćeve špilje nalazište su životinjskih ostataka iz doba gornjeg pleistocena (špiljski medvjed, špiljski lav, nosorog, hijena, vuk…).

U Hrvatskoj je poznat veliki broj speleoloških objekata koji se ističu s velikim bogtstvom špiljskog nakita, endemičnim vrstama špiljske faune (kao što je čovječja ribica), te vrijednim paleotološkim i arheološkim nalazima. Mali broj špilja i jama je uređen za turističke potrebe. Od poznatih špilja, turistički su uređene Gornja i Donja Cerovačka pećina kod Gračaca u Lici. Nadalje, imamo Špilju Vrelo nedaleko Fužina i Lokvarku kraj Lokava u Gorskom Kotaru, Vrlovku pokraj Ozlja, Grgasovu nedaleko Samobora, Veternicu na obroncima Zagrebačke Gore, Vranjača nedaleko Splita, Biserujku na Krku te jedinu jamu uređenu za turističke posjete – Jamu Baredine pokraj Poreča. Osim turistički uređenih špilja, veliki broj je poluturističkih, a neke su bile uređene još u pretprošlom stoljeću. Od njih su najpoznatije Samogradska u Perušiću i Baraćeve špilje u Novoj Kršlji kraj Rakovice na Kordunu.

 

Špilje područja Rakovice

U Rakovici ima oko 150 špilja i većina ih se još uvijek istražuje. Neke od njih koje su na većoj dubini, jako su bogate vodom a druge nas zadivljuju bogatstvom siga i arheoloških ostataka. Zbog nepristupačnosti terena, jedne od rijetkih koje su dostupne za oko čovjeka su upravo Baraćeve špilje. Postoje dvije teorije, kako kažu mještani, o nastanku njihova imena; prva govori o tome kako je mještanin Barać na polju ispred špilja junački porazio turskog gorostasa, a druga kako su ih mađarski vojnici za vrijeme Austrougarske monarhije prozvali – prijateljskim špiljama (barát = prijatelj)!

 

Špilje na području Značajnog krajobraza Baraćeve špilje

Foto: H.Cvitanović
Foto: H.Cvitanović

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Speleološki objekti Značajnog krajobraza prema vrsti svi pripadaju u špilje. Objekti su različitih dimenzija, duljina objekata kreće se od 23 m koliko je dugačka Špilja u suhoj dolini pa sve do 519 m koliko je dugačka Donja Baraćeva špilja (valja napomenuti da je duljina kanala u Izvoru špilji Baraćevac procijenjena). Najdulja špilja cijelog zaštićenog područja je špiljski sustav Ponorac – Jovina pećina s duljinom od 2834 m.

Ulazi u speleološke objekte nalaze se u relativno malom rasponu nadmorskih visina od 295 do 345 m što je i za očekivati u relativno zaravnjenom reljefu gdje prevladavaju špilje. Jedna špilja ima funkciju ponora (povremenog), dvije špilje imaju funkciju izvora (stalnog), pet špilja imalo je nekada funkciju izvora, a danas su suhe i tek jedna špilja nema recentnu niti poznatu paleohidrološku funkciju.

Speleološki objekti Gornja, Donja i Nova Baraćeva špilja te Izvor špilja Baraćevac smještene su u zoni Baraćeve brine na sjeveroistočnom dijelu zaštićenog područja.

Gornja Baraćeva špilja

Gornja Baraćeva špilja ima pravilan špiljski ulaz sa zaobljenim svodom, s ekspozicijom ulaza prema sjeveroistoku. Dimenzija je 4 x 4 metra, a nalazi se na nadmorskoj visini od 331,5 m. Prema posljednjem mjerenju duljina špilje iznosi 495 m. Sastoji se od nekoliko cjelina. Prvu cjelinu predstavlja kanal koji se od ulaza pruža prema jugozapadu u duljini od 110 m. Doseže širinu od gotovo 10 m i visinu od oko 8 m. Kanal je, posebno u svom srednjem dijelu, bogat speleothemima od kojih se  posebno ističu stalagnati i stalaktiti. Radi se o vrlo velikim stalagnatima čija visina prelazi i 5 metra, a promjer im mjestimice prelazi jedan metar. Pri kraju kanala se nalazi jama duboka oko 7 m, čije se dno proširuje u dvoranicu u kojoj su vršena paleontološka istraživanja. Druga cjelina je duljine oko 50 m, širina se smanjuje na oko 6 m, a visina povećava na preko 10 m te se naziva Avenijom akademika Mirka Maleza. Na prijelazu iz prve u drugu cjelinu špilje u južnom zidu kanala se nalazi otvor koji se spaja s paralelnim kanalom tzv. Donjim kanalom. To je treća morfološka cjelina. Sam spoj s tzv. Gornjim kanalom je obilježen vrlo strmim i stjenovitim odsjekom. Taj kanal se prostire prema zapadu i prema istoku. Zapadni dio je širok 6 – 8 m, visok otprilike isto toliko. Prvo se 20-ak metara pruža horizontalno, a zatim se u narednih 20-ak m strmo uspinje za oko 12 m. Ovdje je daljnji prolaz zarušen i zatrpan zemljom, a vidljivo je i korijenje te se može pretpostaviti da je ovdje nekada bio jedan od ulaza u špilju.

Istočni dio se strmo spušta prema istoku (za oko 30 m). Strop se ne spušta paralelno s podom kanala već malo dalje na istoku pa je ovdje stvorena dvorana visine preko 15 m. Ovdje se nalazi jedna od najljepših sigastih tvorevina u Baraćevim špiljama – Žrtvenik. To je niska forma, oblika krnjeg stošca, nastala kao kombinacija širokog stalagmita s kaskadama na obodu i bijele je boje. Četvrta morfološka cjelina Gornje Baraćeve špilje nastavak je glavnog kanala iz druge cjeline prema zapadu. Duljine je oko 170 m, a započinje iza strme jame u podu kanala. Taj dio špilje se dosta razlikuje od ostalih cjelina. Znatno je uži (cca 0,5 – 2 m), a strop je dosta visok (mjestimice i do 15 m). Pod kanala je pretežito zaravnjen, ispunjen sedimentom, a i ovdje se nalaze brojne kosti. Prema morfološkom tipu Gornju Baraćevu špilju smatramo razgranatim speleološkim objektom.

Foto: H.Cvitanović
Foto: H.Cvitanović

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Donja Baraćeva špilja

Ulaz u Donju Baraćevu špilju dimenzija je 5,5 x 3 m, a nalazi se na nadmorskoj visini od 309,5 m. Ukupna duljina Donje Baraćeve špilje prema posljednjim izmjerama iznosi 519 m. Ulaz je elipsastog presjeka, pravilnog oblika, a prema unutrašnjosti se u blagom padu ljevkasto sužava. Špilja nema istaknute izrazite morfološke cjeline. Generalno se pruža u smjeru zapad – sjeverozapad, ali uz izraženo vijuganje. U prvom dijelu zavoji su oštriji, vjerojatno pukotinski predisponirani. U nastavku kanala zavoji su kao posljedica meandriranja kanala više zaobljeniji. Oko 60 m od ulaza iz glavnog kanala se grana nekoliko vrlo kratkih odvojaka dok se jedini sporedni kanal u špilji duljine 35 m odvaja iz glavnog kanala prema sjeverozapadu na 290. m od ulaza. Duž cijelog glavnog kanala visina stropa varira. Najniži dijelovi stropa su oko 0,5 m nad razinom poda. Na tim mjestima su krajem 19. stoljeća prokopani rovovi radi lakšeg prolaženja. U dijelovima kanala koji imaju kanjonsku morfologiju strop dosiže i visinu od preko 10 m. Širina kanala također varira u rasponu od cca 1 do 5 m. U zadnjem dijelu špilje nalaze se dva teško prohodna suženja. Donja Baraćeva špilja također je bogata speleothemima. Ističu se pojave stalaktita, stalagmita, stupova, saljeva i kaskada. Ipak, sami zidovi su u manjoj mjeri prekriveni sigovinom nego u Gornjoj špilji.

Nova Baraćeva špilja

Nalazi se u Baraćevoj brini ispod Gornje Baraćeve špilje na nadmorskoj visini od 305 m. Ulaz je malih dimenzija te je bio zatrpan sve do 2003. godine kada su ga članovi DDISKF-a pronašli i ponovno otkopali. Ukupna duljina Nove Baraćeve špilje je 94,5 m. Špilja se sastoji od četiri podzemne dvorane u nizu koje su povezane uskim prolazima. Špilja se pruža prema zapadu, a do najudaljenije i najdublje točke se spušta za 8 m. Taj se dio nalazi svega 1,5 m iznad razine vode u izvoru Baraćevac a tu se posebno ističu stalagmiti i sigaste kaskade . Nova Baraćeva špilja predstavlja najmlađi neaktivni dio špiljskog kompleksa Baraćevih špilja.

Izvor špilja Baraćevac

Radi se o aktivnom izvoru Baraćevac koji se nalazi u samom podnožju Baraćeve brine, na nadmorskoj visini od 295,5 m. Sam izvor je potpuno potopljen pa je za njegovo istraživanje potrebno primijeniti speleoronilačke metode. Ulazni sifon duljine je oko 40 m, nakon čega slijedi oko 50 m kanala koji nije potopljen, a zatim još 350 metara potopljenog kanala – sifona u kojem istraživači nisu došli do kraja. S obzirom da je špilja najvećim dijelom potopljena, a vidljivost je vrlo slaba, ovo je ekstremno težak speleološki objekt za istraživanje. Topografsko snimanje još nije obavljeno pa nema više podataka o morfologiji špilje.

Špiljski sustav Ponorac-Jovina špilja

Ovaj špiljski sustav sastoji se od dvije spojene špilje. Ulaz u Ponorac je nastao kao ponor potoka Grabovac, iako tu funkciju danas ima samo povremeno. Prvi dio špilje predstavlja 100 metara dugačak kanal koji od ulaza vodi do današnjeg glavnog aktivnog kanala – provodnika. Osim glavnog kanala, u špilji se nalaze i brojni sporedni kanali od kojih su neki i na 10 m većoj visini od razine glavnog toka. Otprilike 30 m od glavnog ulaza (izlaza) u Jovinu pećini nalazi se još jedan manji ulaz dimenzija oko 0,5 x 0,7 m. Iako je sustav fizički spoj između Ponorca i Jovine špilje čitav speleološki objekt je vrlo teško prohodan. Najveći dio kanala je prekriven vodom koja skriva različite prepreke, a između navedena dva glavna špiljska ulaza nalazi se čak 5 sifona. Sustav je, osim vodom, bogat različitim sigastim tvorevinama, špiljskim sedimentima, denudacijskim oblicima (speleogenima) te vidljivim strukturnim elementima i drugim morfološkim i geološkim vrijednostima što ga čini jedinstvenim u širem području.

Suvaja

Špilja Suvaja nalazi se nedaleko Jovine pećine. Ulaz je malen, orijentiran prema jugozapadu. Špilja je duljine 77,6 m. Sastoji se od nekoliko dvorana međusobno spojenih kraćim prolazima. U njoj su pronađeni ostaci keramike (i neki predmeti iz novije povijesti) pa bi špilju trebalo detaljnije arheološki istražiti.

Špilja u suhoj dolini

U literaturi se nalazi malo podataka o ovoj špilji. Ulaz je špiljski, dimenzija 2×1,5 m, južne ekspozicije, a nalazi se na lijevoj dolinskoj padini suhe doline između Ponorca i Jovine pećine. Duljine špilje je 23 m, a tlocrtno se nalazi i vrlo blizu kanala u sustavu Ponorac – Jovina pećina te je genetski vjerojatno njegov dio. Na ulazu su uočeni svježi tragovi divljih životinja što može upućivati na zaključak da je ova špilja možda korištena kao brlog. Špilju bi trebalo ponovno pregledati i izraditi novi topografski nacrt.

Špilja s lijepim ulazom

Špilja se nalazi oko 450 m nizvodno od ulaza u Jovinu pećinu na desnoj dolinskoj strani doline potoka Suvaje i ima dva ulaza. Glavni ulaz je špiljski, dimenzija 0,6 x 1,7 m. Drugi ulaz se nalazi iznad glavnog ulaza, a ime jamske karakteristike te je promjera oko 1 m. Špilja je duljine 58 m, a morfologiju kanala su predisponirale međuslojne pukotine. Ispod glavnog ulaza u špilju nalazi se izvor koji se nakon 40 m toka ulijeva u Suvaju. Špilja najvjerojatnije predstavlja fosilni izvor ovog toka. Potrebno je izraditi novi nacrt špilje.