PALEONTOLOŠKA ODREDBA FOSILNIH OSTATAKA IZ GORNJE BARAĆEVE ŠPILJE
Zagreb, ožujak 2014.
Autor: dr. sc. Kazimir Miculinić
KRATKI PRIKAZ REZULTATA ANALIZE
U materijalu su ustanovljene sljedeće svojte: špiljski medvjed (Ursus spelaeus), špiljski lav (Panthera spelaea), leopard (Panthera pardus), špiljska hijena (Crocuta crocuta), vuk (Canis lupus), lisica / polarna lisica (Vulpes vulpes/Alopex lagopus), divlja mačka (Felis silvestris), kuna zlatica (Martes martes), jazavac (Meles meles), zec / alpski zec (Lepus europaeus/lepus timidus), nosorog (Rhinocerotidae), konj (Equus caballus), pragovedo/bizon (Bos primigenius/Bison priscus), kozorog/divokoza (Capra ibex/Rupicapra rupicapra), jelen (Cervus elaphus), srna (Capreolus capreolus), divlja svinja (Sus scrofa) te mikrosisavci (Micromammalia), ptice (Aves) i žabe (Anura).
Najzastupljenija vrsta jest izumrli špiljski medvjed. Špiljski lav kao znatno rjeđa životinja na pleistocenskim lokalitetima od špiljskog medvjeda, vrlo su zanimljivi nalazi koji brojnošću premašuju veći dio nalazišta špiljskog lava u Hrvatskoj, a očuvanost skeletnih elementa omogućuje daljnju metrijsku i morfološku obradu i spoznaje o izgledu ovih velikih pleistocenskih mačaka na području Rakovice. Ostaci vuka vrlo su zanimljivi jer upućuju na njihovo aktivno korištenje Gornje Baraćeve špilje tijekom pleistocena. Brojni nalazi omogućuju kvalitetnu morfometrijsku analizu, kao i djelomičnu rekonstrukciju skeleta ovih životinja. Osteološke i odontološke razlike između lisice i polarne lisice vrlo su male, pa je sa sigurnošću pripadnost lisici ustanovljena samo za mandibulu, dok su preostali elementi određena kao lisica/polarna lisica. Od zvijeri su ustanovljene i divlja mačka, jazavac, kao i tek jedna kost mladog leoparda.
Na temelju manjeg broja zečjih ostataka nije se moglo zaključiti pripadaju li zecu ili alpskome zecu koji je također nastanjivao ova područja tijekom pleistocena.
Ostaci jelena najbrojniji su ostaci biljojeda u materijalu, dok su sa znatno manjim brojem primjeraka ustanovljeni srna te kozorog ili divokoza. Neodređena vrsta nosoroga ustanovljena je na temelju samo jedne kosti, kao i pragovedo ili bizon, koji je za razliku od svih ostalih nalaza, sakupljen je na drugoj lokaciji unutar špilje – u Baraćevoj aveniji.
Manji broj nalaza određen je na razini skupine ptica i vodozemaca (žaba).
DOSADAŠNJA ISTRAŽIVANJA I PRIJEDLOG BUDUĆIH RADOVA
Povijest paleontoloških istraživanja Gornje Baraćeve špilje seže još u 19. stoljeće kada su opisani nalazi špiljskog medvjeda (Kišpatić 1885). U tome se radu ukratko opisuju i prva iskopavanja u špilji 1877 godine. Poljak (1914) i Malez (1955, 1962) konstatiraju potrebu sustavnih paleontoloških iskopavanja u špilji, koja su kasnije i provedena (Malez 1978), kao i arheološka iskopavanja (Mihelić & Balen 2004). Unatoč većem broju iskopavanja u dugom vremenskom periodu, tek se iskopavanjima 2013. godine odabirom dobre lokacije unutar špilje ustanovila iznimna zanimljivost paleontoloških nalaza te velik potencijal za daljnja istraživanja. Fosilni ostaci iz Gornje Baraćeve špilje vrlo su zanimljivi s paleontološkog stajališta, a osim znanstvenog mogu se upotrijebiti i u izložbeno-edukacijske svrhe. Načinjena anatomsko-taksonomska analiza osnova je svih daljnjih radova.
Velik broj skeletnih elemenata slijepljen je tijekom analize, ali većina je i dalje fragmentirana. Osim određenih 6274 primjeraka u materijalu se nalazi još približno više od 30 000 fragmenata. Ti su fragmenti inicijalno pregledani i ukoliko je bilo moguće slijepljeni s određenim primjercima. Ipak, potrebno je sistematski pregledati i sortirati te fragmente te ih pokušati spojiti s određenim primjercima. Tako će se dobiti što je moguće cjelovitije kosti koje su bitne za daljnju paleontološku obradu, kao i za edukativno-izložbenu prezentaciju. Također je ustanovljen i velik broj nesraslih kosti glave koje također valja spojiti u cjelovite primjerke.
Potrebno je napraviti sistematsku paleontološku obradu materijala s naglaskom na morfometrijsku analizu kosti i zuba svih svojti. Morfodinamičkom analizom zuba špiljskog medvjeda (Rabeder 1983, 1999) i analizom metapodija (Withalm 2001) može se ustanoviti kojoj od novih svojti, u sve više prihvaćenoj novoj taksonomskoj klasifikaciji špiljskih medvjeda, pripadaju medvjedi iz Gornje Baraćeve špilje. Također, s provedenim morfometrijskim analizama zanimljivih ostataka špiljskog lava i vuka, omogućit će se usporedba s drugim europskim populacijama.
Metodom apsolutnog datiranja radioaktivnog ugljika (14C) dobila bi se starost nalaza i lokaliteta koja bi omogućila vjerniju rekonstrukciju događaja u Gornjoj Baraćevoj špilji i rekonstrukciju paleookoliša.
Provedena kratka iskopavanja u špilji dala su iznimne rezultate i pokazala perspektivnost daljnjih radova. Malena probna sonda zbog kratkoće istraživanja nije iskopana do matične stijene ili sterilnog sloja. Osim nastavka radova u sondi ili mogućnosti njezina širenja, vrlo je zanimljiva mogućnost ulazaka u nove prostore u koje je pristup onemogućen još od pleistocena sedimentacijom vapnenačkoga kršja. Iako je vjerojatno vrlo mali broj ljudi bio u prostoru gdje se nalazi sonda, površinski nalazi, većinom između vapnenačkoga kršja, imaju svježe lomove, odnosno fragmentirani su prolaskom ljudi. Ulazak u nove prostore, otkopavanjem sedimenta, omogućio bi intaktne površinske nalaze još od razdoblja pleistocena.
Fosilni materijal obrađen u ovome izvještaju već sada pruža mogućnost za kvalitetniju turističku prezentaciju Gornje Baraćeve špilje. Uz nastavak rada na materijalu, daljnja iskopavanja te primjerenom prezentacijom JU Baraćeve špilje mogu na temelju paleontoloških nalaza obogatiti ponudu i privući znatno veći broj posjetitelja i izvan turističke sezone.
