ARHEOLOŠKA ISTRAŽIVANJA BARAĆEVIH PEĆINA

 

Srpanj 2017. godine

Krešimir Raguž, dipl. arheolog i romanist

 

KRATKI PRIKAZ REZULTATA

Baraćeve pećine su poznat arheološki lokalitet na koji su ukazali među ostalima i prirodoslovci Hirtz, Kišpatić i Malez. Od slučajnih nalaza s ovog lokaliteta valja izdvojiti primjerice u fundusu Arheološkog muzeja u Zagrebu čuvanu brončanu narukvicu iz Gornje Baraćeve pećine. Nju je Arheološkom odjelu Narodnog muzeja još 1912. godine poklonio dr. Anton Culek. Ovaj predmet svojim tipološkim karakteristikama odgovara razdoblju starijeg željeznog doba, vjerojatno 8. ili 7. st. pr. Krista. Na prijelazu iz 20. u 21. stoljeće pronađena je i jedna ljudska lubanja, te brojni ulomci keramičkih posuda. Potvrđeno je i da se u Gornjoj Baraćevoj pećini nalaze brojni ljudski ostaci među kojima se izdvaja slučajni nalaz ostataka nesretnoga njemačkoga vojnika koji je stradao na kraju ili iza II. Svjetskoga rata.

Međutim na prva arheološka istraživanja trebalo je čekati više od stotinu godina. Zbog uređenja pećine za potrebe turizma 2004. godine ekipa stručnjaka iz Arheološkog muzeja u Zagrebu (Sanjin Mihelić, Jacqueline Balen, Ivan Radman Livaja) vrši prva preliminarna istraživanja prema savjetima speleologa Hrvoja Cvitanovića i arheologa Krešimira Raguža.

Predmeti pronađeni ovim zaštitnim iskopavanjima najvećim se dijelom sastoje od ulomaka keramičkih posuda, uz pokoji komad metala ili kamena, irelevantnih sa stajališta arheološke atribucije. Keramika po svojim karakteristikama ostavlja dojam svakodnevne, potrošne robe, uglavnom grube ili nemarne izrade. Može se podijeliti na pretpovijesnu, iz vremena kasnoga brončanog odnosno starijega željeznog doba, te recentniju, vjerojatno medievalnu odnosno postmedievalnu, dobrim dijelom rađenu na lončarskom kolu. Preliminarna analiza pretpovijesne keramike također ukazuje na blisko kronološko određenje u okvirima kasnog brončanog ili starijeg željeznog doba, no ne može se isključiti niti mogućnost širih vremenskih okvira. Površinski nalazi uključuju i ulomak željezne sulice, koja se danas čuva u karlovačkome muzeju. Ovaj predmet po svemu sudeći pripada nešto recentnijem razdoblju, možda srednjemu vijeku.

Prva zaštitna iskopavanja Gornje Baraćeve pećine potvrdila su da je valja smatrati zanimljivim arheološkim nalazištem, s velikim potencijalom za daljnja istraživanja. Već na temelju površinskog pregleda špilje moguće je zaključiti da je korištena barem kao privremeno boravište tijekom posljednja tri tisućljeća. Sondažna istraživanja nisu pokazala velike intervencije u špiljski sediment (izuzmu li se dakako one prilikom uređivanja u novije vrijeme), no kako su sonde obuhvatile vrlo malen dio površine špilje pretpostavljeno je da bi novim istraživanjima bilo moguće otkriti takve intervencije, ukoliko ih je bilo. Stratigrafija špilje te dobra očuvanost kostiju pleistocenske faune iz dubljih slojeva su ukazale na povoljne uvjete za prezervaciju, što znači da je pažljivim istraživanjima  moguće pronaći tragove ljudskog boravka u špilji, pod pretpostavkom, dakako, da je takvih tragova uopće bilo.

Krajem prvoga desetljeća 21. stoljeća Gornja Baraćeva pećina privlači pažnju istraživača, speleologa Hrvoja Cvitanovića i arheologa Krešimira Raguža koji ju uključuju u projekt utvrđenih pećina Speleološkoga kluba „Ursus spelaeus“ iz Karlovca i Ministarstva kulture RH. Naime ova je pećina jedna od stotinjak njih u Hrvatskoj (i na desetke u drugim zemljama: BiH, Slovenija, Srbija, Crna Gora, Grčka, Libanon …) u kojima je narod gradio bedeme i prilagođavao ih te se u njima skrivao od Turaka. Ovi počesto pravi mali biseri obrambene ali i tradicionalne arhitekture su donedavno bili pokriveni zaboravom i bili poznati tek ponekom i to samo lokalno. Osim što je projektom utvrđenih pećina napravljeno precizno evidentiranje svih nalaza, kao i napravljena precizna dokumentacija nalaza, ali i samih bedema u Gornjoj Baraćevoj pećini (kao što je napravljeno i za druge utvrđene pećine obuhvaćene projektom), ona je uvrštena u red nekoliko pećina za arheološko iskopavanje. U suradnji s Ministarstvom kulture, Sveučilištem u Zagrebu i University of Wyoming (SAD) 2013. godine su započeta sustavna istraživanja ovoga lokaliteta u kojima su sudjelovali: Krešimir Raguž i Hrvoje Cvitanović, Kazimir Miculinić, Nataša Cvitanović, Iva Perković s kolegama s Odsjeka za Povijest FFZG Sveučilišta u Zagrebu  Borisom Olujićem, University of Wyoming (SAD) Jamesom Ahernom i Roryem Beckerom sa Eastern Oregon University (SAD), te njihovim hrvatskim i američkim studentima.

Jedan od zadataka ovih istraživanja bilo je ustanoviti prirodu lokaliteta (tj. je li Gornja Baraćeva pećina bila u upotrebi i kao stanište ili možda kao kultno mjesto, groblje ili sl.).

Drugi zadatak je bio upotrebom najsuvremenijih metoda prikupiti nalaze ali i podatke te ih sustavno obraditi, radi sveobuhvatnog planiranja višegodišnjih istraživanja.

  1. godine istraživalo se na 4 mjesta u samoj pećini: dvije sonde u prvoj dvorani (dvorana Guana). Na tome je dijelu u sondi S1 neposredno iza zida otkriveno vatrište koje se preliminarno prema stratigrafskim odnosima oprezno datiralo u srednji ili novi vijek, dok je analiza C-14 potvrdila takvu dataciju otprilike u drugu polovicu 17. ili u 18. st. Druga sonda je osim par ulomaka keramičkih posuda iz otprilike istih razdoblja bila bez značajnijih nalaza.

U stražnjem dijelu pećine koji nije otvoren za turističko razgledavanje, pronađeno je puno ljudskih ostataka, za koje se i prije znalo, ali su sada precizno evidentirani i početo je sustavno arheološko iskopavanje (u sondi S3). Ljudski ostaci su metodom C-14 datirani otprilike u vrijeme od druge polovice 15. do kraja 16. st. Isti je slučaj i s Baraćevom avenijom, drugim stražnjim kanalom iza propaloga stropa gdje je osim ljudskih ostataka na samome kraju kanala nađeno i prapovijesne keramike koja se okvirno može datirati na kraj brončanog ili početak željeznog doba.

Analize ljudskih ostataka i narodne predaje su potvrdile da se radi o tragičnoj sudbini Hrvata ovoga kraja – o masovnoj grobnici iz vremena turskih upada.

U središnjem dijelu pećine u tzv. Zmajevom ždrijelu pronađeno je izuzetno puno vrijednih paleontoloških nalaza. Valja preliminarno izdvojiti samo najvažnije: brojne nalaze pleistocenskih životinja tj. pećinskoga lava, pećinskoga medvjeda, pleistocenskoga vuka, dlakavoga nosoroga …, ali i izniman nalaz dijela drvenoga luka (koji je jedinstven u Hrvatskoj) i željezne ostruge, koji su zahvaljujući upravi Arheološkoga muzeja u Zagrebu kod njih na restauraciji. Analizu ljudskih ostataka povjerena je Jamesu Ahernu sa University of Wyoming (SAD).

Dakle u čitavoj je pećini 2013. započeto sustavno istraživanje „paleolitičkom“ metodom s crtanjem svakoga pojedinačnoga nalaza ili ulomka, bilo keramike, kosti ili čega drugoga. Rađena su i geofizička istraživanja kao i paleontološka istraživanja.

U 2015. godini se vršila 2. međunarodna hrvatsko – američka kampanja (Speleološki klub „Ursus spelaeus“ iz Karlovca, Ministarstvo kulture RH, University of Wyoming i Sveučilište u Zagrebu) sustavnih istraživanja pod vodstvom arheologa Krešimira Raguža, Ricka Weathermona (University of Wyoming, SAD) i Ive Perković, paleontologa Kazimira Miculinića, speleologa Hrvoja Cvitanovića i Nataše Cvitanović te geologa Nevena Šuice. Kampanja je nastavila istraživanja te osim dosadašnjih analiza na ovom lokalitetu uvela i analizu stabilnih izotopa kojom je moguće odrediti prostorno porijeklo ili kretanje te prehranu stanovnika koji su nesretno završili svoj život u Gornjoj Baraćevoj pećini.

U lipnju i kolovozu 2017. godine je provedena 3. međunarodna hrvatsko – američka kampanja (Speleološki klub „Ursus spelaeus“ iz Karlovca, Ministarstvo kulture RH, University of Wyoming i Sveučilište u Zagrebu uz pomoć Javne ustanove za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima na području općine Rakovica) sustavnih istraživanja pod vodstvom arheologa Krešimira Raguža, Ricka Weathermona (University of Wyoming, SAD) i Ive Perković, paleontologa Kazimira Miculinića, speleologa Hrvoja Cvitanovića i Nataše Cvitanović te geologa Nevena Šuice. U sklopu ove kampanje je vršena i terenska nastava za američke studente u sklopu hrvatsko-američke terenske škole u kojoj je sudjelovalo 7 studenata i jedna doktorandica. Kampanja je nastavila istraživanja te osim dosadašnjih analiza na ovom lokalitetu uvela i analizu stabilnih izotopa kojom je moguće odrediti prostorno porijeklo ili kretanje te prehranu stanovnika koji su nesretno završili svoj život u Gornjoj Baraćevoj pećini. Nakon ovogodišnjih istraživanja i prostorne analize ljudskih ostataka se čini vjerojatnim da se može postaviti hipoteza o pogibiji većeg broja ljudi u unutrašnjosti pećine. Radi li se tragediji uzrokovanoj namjernim paljenjem vatre što sugeriraju nalazi u prednjim dijelovima pećine, kao i radi li se o lokalnom stanovništvu (analize radioaktivnih izotopa) i je li ono međusobno rodbinski povezano (DNK analize), pokazat će buduća istraživanja i analize.

Kako su dosadašnja istraživanja pokazala da narodna predaja o nekome Baraću koji je kod Baraćevih pećina pobijedio turskoga golijata nije „dim bez vatre“, već značajan podatak u povijesnoj analizi, tako se istraživači nadaju da će suvremenim metodama što više rasvijetliti znanstvene podatke, ali i turske zulume u krvavoj i teškoj povijesti hrvatskoga naroda.