Gmazovi i vodozemci, nastanjuju mnogobrojna vodena i kopnena staništa kao što su rijeke, bare, livade, travnjake, šume i drugo. Ključan su dio hranidbene mreže i sudjeluju u regulaciji brojnosti drugih skupina životinja, kao što su glodavci i kukci, a sami su hrana većim organizmima. Svojom brojnošću i gustoćom čine velik dio biomase te prenose nutrijente na više razine, stoga njihov nestanak može ugroziti zdravlje ekosustava. Predstavljaju indikatore za očuvanje pojedinih staništa, te ukazuju na negativne promjene u okolišu. Antropogenim utjecajem, kao što je degradacija i nestanak staništa i onečišćenje, smanjuje se njihova brojnost u cijelom svijetu, ali i u Hrvatskoj te postaju jedni od najugroženijih životinjskih skupina.
Istraživano područje značajnog krajobraza Baraćeve špilje nalazi se u središnjem dijelu Hrvatske te pripada alpinskoj biogeografskoj regiji (Bioportal, 2020). Sustavna istraživanja vodozemaca i gmazova ovog značajnog krajobraza do sada nisu provođena, a također i na području čitave Kordunske zavale istraživanja ove skupine bila su vrlo sporadična (Jelić i sur., 2016; osobni podaci Mišel Jelić i Boris Lauš).
Kartiranje gmazova te popratno i vodozemaca na području Značajnog krajobraza Baraćeve špilje provedeno je tijekom 2020. godine. Gmazovi su se raspoznavali vizualnim opažanjem ukoliko je to bilo moguće. Ukoliko nije bilo moguće, gmazovi su se lovili rukom (uz upotrebu zaštitnih rukavica za zmije otrovnice). Ponekad se mogu koristiti i omčice (za guštere) ili vrše (za vodene kornjače), no tijekom ovog istraživanja za to nije bilo potrebe.
Vrste vodozemaca usputno su se bilježile pomoću nekoliko metoda. Vizualnim opažanjem bilježile su se lako prepoznatljive vrste, i to uglavnom odrasle jedinke. Ukoliko jedinke nije bilo moguće prepoznati na prvi pogled, bilo je potrebno uloviti ih rukom ili mrežicom za vodozemce te provjeriti nekoliko determinacijskih karakteristika. Po potrebi se mogu koristiti i različiti tipovi zamki za vodozemce (primjerice zamke za vodenjake), no one tijekom ovog istraživanja nisu bile potrebne.
Tijekom istraživanja zabilježeno je ukupno sedam vrsta gmazova i sedam vrsta vodozemaca. Najznačajniji su nalazi dvije vrste s Dodatka II Direktive o staništima: gmaza barske kornjače Emys orbicularis i vodozemca žutog mukača Bombina variegata. Ove vrste nastanjuju poplavna i šumska staništa te vlažne livade i time ukazuju na potrebu za njihovim očuvanjem u budućnosti. Posebice su zanimljive poplavne livade koje su postale izuzetno rijetke i preostale su na lokaliziranim područjima, a neophodna su za rijetke i specijalizirane vrste gmazova, poput zabilježene barske kornjače. Popis do sad zabilježenih vrsta za značajni krajobraz ne treba smatrati konačnim, a prikupljeni podaci za mnoge vrste su jedini recentni za područje Korduna i značajno doprinose poznavanju ove skupine životinja na području Republike Hrvatske. Ostale zabilježene vrste gmazova su: Lacerta viridis – zelembać, Podarcis muralis – zidna gušterica, Anguis fragilis – sljepić, Natrix tessellata – ribarica, Natrix natrix – bjelouška, Zamenis longissimus – bjelica. Zabilježene su i sljedeće vrste vodozemaca: Bufo bufo – smeđa krastača, Rana dalmatina – šumska smeđa žaba, Rana temporaria – Livadna smeđa žaba, kompleks zelenih žaba roda Pelophylax, Ichthyosaura alpestris – planinski vodenjak.
