Ovog vikenda održana je manifestacija „Okrugli stol“ pod pokroviteljstvom TZ Plitvičke doline, u organizaciji DINARIDI – Društvo za istraživanja i snimanja krških fenomena, Speleološkog društva Veles i Javne ustanove Baraćeve špilje. Manifestacijom smo obilježili središnji dio Međunarodne speleoronilačke ekspedicije Velesov hram, koja je u tijeku od 16. do 31. srpnja 2022. godine
.
Na „Okruglom stolu“ predstavljeni su dosadašnji rezultati istraživanja, održana je panel rasprava na temu SPELEORONJENJE U ISTRAŽIVANJU KRŠA te izložba slika u sklopu likovne kolonije, prikazan je dokumentarni film pod nazivom „Tajni tok Korane“ iz 1989. godine, a zabavni dio večeri upriličile su Bereginje svojim glazbeno-scenskim nastupom.
Kako je sve počelo?
Još davne 1989. godine, snimljen je dokumentarni film Tajni tok Korane u suradnji s Radiotelevizijom Zagreb. Taj film vraća nas na početak istraživanja Rakovičkih speleoloških objekata te otkriva što je privuklo brojne speleologe da nastave organizirati ekspedicije na ovom području sve do danas. Tajni tok Korane ujedno je jedan od prvih speleoloških dokumentaraca na našim prostorima i jedan od prvih dokumentaraca o Rakovici. Tihomir Kovačević tada je upozorio na postojanje podzemnog rezervoara vode, odnosno velikih zaliha vode u podzemlju. Glavna tema bila je ekspedicija Panjkov ponor – Varićakova pećina. Prilikom ekspedicije pokušalo se pronaći spoj s Mašvinom i Crnim vrelom, u tom slučaju dobili bismo jedan od najvećih špiljskih sustava Hrvatske, iako se Panjkov ponor-Varićakova pećina već sada nalazi na trećem mjestu!
Što se radilo u Rakovici, a što u Plaškom?
U proteklih tjedan dana speleoronilačka ekipa bila je podijeljena u dva dijela. Dok su Alan Kovačević i Tomislav Flajpan predvodili ekspediciju na području Rakovice, Tihomir Kovačević i Luigi Casati predvodili su istraživanja u Plaškom.
Na području općine Rakovica ronilo se u špilji Izvor Baraćevac tijekom 3 dana, no zbog smanjenog protoka vode i podizanja mulja u kanalima ovaj pothvat bio je veoma zahtjevan i u pojedinim dijelovima izrazito opasan za sigurnost ronilačke ekipe. Upravo iz tih razloga, nacrtano je 150 metara speleološkog objekta, dok više od 250 metara čeka na poboljšanje uvjeta za daljnja istraživanja i izradu nacrta. Pored Izvora Baraćevac, ronilo se i na izvoru vode Točak u mjestu Stara Kršlja, gdje je otkriven novi špiljski kanal te na izvoru vode Crno vrelo, smješteno između mjesta Kordunski Ljeskovac i Basara, na samoj granici s BIH. U oba izvora također su prevladavali loši uvjeti, vidljivost je bila minimalna zbog podizanja mulja te speleoronioci nisu imali priliku istražiti kanale u cijelosti.
Članovi ekspedicije koji su istraživali u Plaškom postigli su impozantne rezultate. Poznati talijanski speleoronilac Luigi Casati vršio je istraživanje Grbine pećine, koja je jedan od dubokih krških izvora Hrvatske, ujedno izvor rijeke Vrnjike, a duljine je više od 500 metara te 87 metara dubine. U objektu je zabilježena i čovječja ribica, što je dodatna posebnost ovog krškog fenomena. Ekspedicija se nastavlja, a daljnje rezultate nestrpljivo iščekujemo!
Tema Okruglog stola bila je SPELEORONJENJE U ISTRAŽIVANJU KRŠA, panelisti u raspravi bili su Tihomir Kovačević, Luigi Casati i Alan Kovačević, uz moderatoricu Marselu Alić. U nastavku pročitajte kako je tekla rasprava te koji su zaključci Okruglog stola.
Kolika je važnost speleoronjenja u Hrvatskoj i posebno u Rakovici?
Tihomir Kovačević: „Ostvaren je veliki napredak u razvoju speleoronjenja. Prije 40 godina istraživanja bi završila kod prvog sifona, a sada se iza sifona prelaze kilometri. Panjkov ponor je dobio novu dimenziju kad smo preronili sifon i došli do „podvodnih Plitvičkih jezera“ koja su velik potencijal za turizam, ali i važan resurs vode. Isto tako znamo da postoji spoj s Varićakovom i Crnim vrelom, a samo speleoronjenje može omogućiti povezivanje nekoliko dosad istraženih objekata u jedan podzemni sustav. Speleoronjenje predstavlja dimenziju otkrivanja velikih sustava i prostranstava u kršu. Upravo je krš fenomen kojim Hrvatska obiluje. Krš znači opstanak, ne samo u turizmu, nego i po pitanju najvažnijeg resursa za život – vode. Vode ima dovoljno i trebala bi biti besplatna u Hrvatskoj. Samo nam treba malo više edukacije i mudrosti u politici.“
Što je tipično za hrvatske izvore i koje su razlike?
Luigi Casati: „Hrvatski izvori su dosta duboki i imaju puno sifona. Ovdje ima dosta izvora dubokih preko 200 m. Na jugu Hrvatske je vidljivost obično puno bolja nego ovdje. Nažalost, zbog loše vidljivosti ove godine morao sam prestati istraživati Grbinu pećinu, ali ću nastaviti roniti u Vrnjici.
Voda je hladna svugdje osim u Sinjcu. To je jako neobičan izvor. Ljeti temperatura doseže čak ugodnih 12 – 15 stupnjeva. Po zimi temperatura iznosi samo 2 stupnja i vidljivost je veća, ali je prehladno.
Hrvatska je nevjerojatna zemlja. Cijeli Balkan je lijep za speleoronjenje, ali Hrvatska mi je omiljena, jer ovdje imam puno prijatelja. Već dugo godina dolazim ovamo na mjesec dana.“
Gdje stoji hrvatska speleologija, odnosno hrvatsko speleoronjenje u odnosu na svijet?
Alan Kovačević: „U početku smo možda kasnili za ostalima zbog staromodne opreme i tehnike, stoga nije bilo moguće daleko napredovati. Što smo se više otvarali prema drugima, počeli smo učiti, ali smo počeli razvijati naše tehnike za naš krš. Ne može se roniti na isti način u svakoj špilji.
U zadnjih dvadesetak godina hrvatska speleologija je prilično napredovala. Imamo jako puno speleologa. Imamo 400 aktivnih speleologa, što možda djeluje malo, ali na broj stanovništva to je puno. Svi su vrlo iskusni i dobri speleolozi. I drugi nas hvale da smo dobri. „
Zašto je važna multidisciplinarnost?
Tihomir Kovačević: „Za mene je život lijepa, ugodna igra. Da bi se čovjek ugodno igrao, mora poznavati mnogo stvari i probati ukomponirati sve u jednu dobru kompoziciju. Speleologija mi je hobi, ali ekspedicije bi bile krnje da nije bilo ljudi koji imaju umjetnički štih u plesu, slikarstvu ili glazbi. To je upotpunilo čitav dojam.
Speleolozi se vole zabaviti i opustiti. Nećemo biti toliko sebični da zadržimo ekspedicije samo za sebe. Smatram da je život velika igra od rođenja do trenutka kad duh napusti ovaj svijet. Tijelo je samo fizička predispozicija, a duh je sišao iz svemira, ugradio se u naše mozgove i dao nam smjernicu u životu.
Mi imamo veliku ljubav prema podzemlju i novim spoznajama, ali ne bi mogao živjeti bez dobre muzike, umjetnosti, bez dobrog plesa, a bez speleologije bih umro.“
Kako postati speloronilac? Koji su koraci? Što je potrebno? Koje sposobnosti i kakvi treninzi?
Luigi Casati: „Prvo sam ronio. Onda sam upoznao djevojku koja je bila speleologinja. Prvo pravilo je: Uvijek slijedi cure.
Nije isto biti dobar ronilac i dobar speleoloronilac. Strast prema tome je na prvom mjestu. Speleoronjenje je teška fizička aktivnost. Ponekad je i jako skupo, ovisi o tome što želiš. Ako želiš roniti u malim špiljama, nije tako skupo. Ali velike špilje su jako skupe. Potrebne su godine stjecanja iskustva i kondicije. Primjerice, Baraćevac nije dubok, ali je uzak, ima puno mulja i mala je vidljivost. Stoga je teže roniti u Baraćevcu nego u Glavašu (izvoru Cetine) koji je vrlo dubok.
U Hrvatskom speleološkom savezu postoji Komisija za speleoronjenje? Što nam nedostaje za daljnji razvoj?
Alan Kovačević: „Tihi je u mojim godinama bio strastveni speleoronilac i prenio tu ljubav drugima. Ne vidim da dolaze mlađe generacije koje će nas naslijediti. Svi ćemo mi jednog dana prestati roniti i trebaju doći nove generacije. Ne sviđa mi se to da naši mladi uče s Youtuba jer ćemo imati puno više nezgoda u podzemlju. Htjeli bismo preko HGSS-a potaknuti jednom ili dvaput godišnje vježbe za speleoronioce. Htjeli bismo školovati pripravnike, ljude koji su zainteresirani za speleoronjenje kako bi puno sigurniji krenuli dalje svojim putem u nova istraživanja. To bi bio najispravniji put. „
Tihomir Kovačević: „Entuzijazma više nema, nitko ne želi entuzijastički ići u pobjede. Svima je važno koliko će zaraditi i ne ulaže se u edukaciju. Ima mladih koji bi se htjeli baviti speleoronjenjem, ali oni bi htjeli biti plaćeni da idu s nama i još da ih besplatno educiramo, a mi ih moramo educirati kako bismo bili koliko – toliko sigurni da se ništa neće dogoditi. Ne vidim svijetlu budućnost za speleoronjenje. Nadam se da će ovi ljudi koji su još sa mnom, koji se aktivno bave speleoronjenjem, izdržati još desetak godina. Možda se nešto i promijeni, možda ne budu svi lovci na lovu. Nije lova sreća, nego zadovoljstvo. Sreća je kada znaš i kada to znanje možeš primijeniti da ostvariš zadovoljstvo.„
U znaku broja 20
Ove godine DDISKF obilježava 20 obljetnicu postojanja, 20 godina istraživanja na području Rakovice, prvu ekspediciju u Panjkovom ponoru-Varićakovoj pećini i ujedno završetak speleoronilačke karijere voditelja ekspedicije Tihomira Kovačevića, Tihia. Brojne godine rada i mnoga postignuća obilježila su približno 40 godina njegove speleološke karijere te zadužila hrvatsku speleologiju za brojna postignuća. Povodom toga, manifestaciju smo upriličili glazbeno-scenskim nastupom Bereginja te ujedno proslavili umirovljenje i rođendan prvog ravnatelja Javne ustanove Baraćeve špilje, speleologa i voditelja brojnih ekspedicija.
