Jedan od najvrjednijih pronalazaka u kolekciji Javne ustanove
Baraćeve špilje jes samostrel pronađen u Jankovićevoj špilji nedaleko Rakovice.
Samostrel, poznat i kao arucs balistus ili manus balistus na latinskom, jedno je od najpoznatijih oružja srednjeg i novog vijeka. Dok je prvobitno korišten kao bacač kopalja u antičko doba, kasnije se razvio u preteču vatrenog oružja. Danas se koristi ne samo u vojne svrhe, već i u lovu i sportu. Iz njega se izbacuju strelice s metalnim vrhom različitih oblika, namijenjene probijanju ciljeva. Također može koristiti strelice s kamenim i metalnim kuglama za probijanje oklopa ratnika i manjih fortifikacija, kao i zapaljive strelice. Konstrukcijski, sastoji se od drvenog kundaka s mehanizmima za zatezanje i odapinjanje tetiva te same tetive. Za razliku od luka, samostrel ima veći domet (prosječno oko 500 m) i veću probojnost oklopa. Prednost mu je bila i veća brzina gađanja te tišina u akciji, zbog čega je ostao u upotrebi sve do 18. stoljeća, nadmašujući prva vatrena oružja poput arkebuza i musketa.
Zahvaljujući g. Wendelinu Boeheimu iz Beča, čuvaru zbirke oružja austrijske carske kuće, saznajemo da je naš samostrel proizveden krajem 14. ili početkom 15. stoljeća. Mehanički dizajn našeg samostrela spada u tip Germanskog vitla, s lukom izrađenim od čelika ili roga životinja. Taj se tip smatrao najmodernijim i najpraktičnijim za korištenje u to doba. Ostaje nam otkriti tko je bio proizvođač našeg samostrela, što će nam olakšati grb koji se nalazi na njemu. Uz samostrel, u Jankovićevoj špilji pronađen je i manji broj vrhova strelica od željeza, vjerojatno korištenih s ovim samostrelom.
Sve ove artefakte možete vidjeti u stalnom postavu Speleona – Centra podzemne baštine.
Foto: Dinko Neskusil
